TEKST ZADATKA
Rešiti kvadratne jednačine, gde su m, n, a, b realni parametri (zadaci 199-204):
(mx−1)2mx2−1−m3x2−m(2mx−1)(m−1)x2=m1
REŠENJE ZADATKA
Prvo ćemo da transformišemo imenilac drugog razlomka kako bismo ga faktorisali:
m3x2−m(2mx−1)=m3x2−2m2x+m=m(m2x2−2mx+1)=m(mx−1)2 Sada možemo da prepišemo polaznu jednačinu u preglednijem obliku:
(mx−1)2mx2−1−m(mx−1)2(m−1)x2=m1 Određujemo oblast definisanosti jednačine. Imenioci ne smeju biti jednaki nuli:
m=0imx−1=0⟹x=m1 Množimo celu jednačinu sa zajedničkim imeniocem m(mx−1)2:
m(mx2−1)−(m−1)x2=(mx−1)2 Sređujemo obe strane jednačine:
m2x2−m−mx2+x2=m2x2−2mx+1 Prebacujemo sve članove na levu stranu i grupišemo ih uz stepene promenljive x, kako bismo dobili standardni oblik kvadratne jednačine:
−mx2+x2+2mx−m−1=0⟹(1−m)x2+2mx−(m+1)=0 Analiziramo slučaj kada je vodeći koeficijent jednak nuli, odnosno 1−m=0⟹m=1. Zamenom u jednačinu dobijamo:
0⋅x2+2⋅1⋅x−(1+1)=0⟹2x−2=0⟹x=1 Međutim, iz uslova definisanosti imamo da za m=1 mora važiti x=11⟹x=1. Zbog toga za m=1 jednačina nema rešenja.
Sada razmatramo slučaj kada je m=1 (uz početni uslov m=0). Jednačina je kvadratna, pa računamo diskriminantu D=b2−4ac:
D=(2m)2−4(1−m)(−(m+1)) Sređujemo izraz za diskriminantu:
D=4m2+4(1−m)(m+1)=4m2+4(1−m2)=4m2+4−4m2=4 Pošto je D=4>0, jednačina ima dva različita realna rešenja. Primenjujemo formulu za rešavanje kvadratne jednačine:
x1,2=2(1−m)−2m±4=2(1−m)−2m±2 Računamo prvo rešenje x1:
x1=2(1−m)−2m+2=2(1−m)2(1−m)=1 Računamo drugo rešenje x2:
x2=2(1−m)−2m−2=−2(m−1)−2(m+1)=m−1m+1 Proveravamo da li rešenje x1=1 zadovoljava uslov definisanosti x=m1:
1=m1⟹m=1 Kako smo u slučaju m=1, prvo rešenje je uvek validno. Zatim proveravamo uslov definisanosti za drugo rešenje x2:
m−1m+1=m1⟹m(m+1)=m−1⟹m2+m=m−1⟹m2=−1 Pošto je m∈R, uslov m2=−1 je uvek ispunjen, pa je i drugo rešenje uvek validno.
Možemo da zapišemo konačan zaključak. Za m∈{0,1} jednačina nema rešenja, dok za m∈R∖{0,1} jednačina ima dva rešenja.
x1=1,x2=m−1m+1